Da pocnem od pocetka ?
Ili od kraja ?
Ili pak od pocetka prije pocetka ?
Svejedno je.... zapravo pocetka nema, kao niti kraja.
Mozda ovo sad znam samo ja sto znaci
A mozda i ti mislis da znas..... uglavnom.
Kao sto znate neki od vas rekao sam Leonu da vas
Izvjestava o zadnjih tjedan dana mojeg izostanka.
Pa krenimo redom.
Tamo negdje pri kraju desetog mjeseca
dobio sma ideju da nekamo otplovim na pucinu
u svom camcu kojeg nabavih prije koju godinu.
Nije Titanic niti Olimpic niti Queen Victoria niti neki kajak brzi.
Vec dvometarski Bendo.
Izradjen od teskog masivnog drva iydryljivog trupa
plavo bijele boje (bljaghhgh boja!)
Odlucio sma mu podariti novi zivot
a on je meni otvorio nove granice.
Ideja mi je dosla jos ljetos kada sam
jednog ljetnog popodneva setao vrucom rivom i ugledao
onaj velicanstveni katamaran Leo Leo .
Inace uvjek stanem i divim mu se, on je za mene ziv.
I isto popodne izvukao sam taj teski skoljkoliki komad drva
okrenuo je i stavio na nekakve improvizirane nosace u dvoristu.
Plavobijele boje, sa malim tajnim pretincem, klupicom na sredini,
ponosnim pramcem sa sjanim metalnim vezom, i sirokih bokova (krme) odostraga. Poderanog prozirnog plasticnog poruba.
Pohabane boje na dnu i vodilicama. I par teskih masivnih vesala.
Odlucio sma mu dati malo vise vrckavosti i prakticnosti i prije svega
opremiti ga za ozbiljnija dalja i teza putovanja unatoc
njegovoj smijesnoj velicini i obliku... evo sto je od te krntije nastalo.
Dno trupa: izturpijao sam staru boju na nekoliko mjesta
prefarbao dno i vodilice zastitnom bojom.
Bocne strane: Bile su bijele pa sam sa crnim napisao ime brodu.
"Logos"
Paluba & Unutrasnjost: E tu su se vrsile najvece i najfinije i najzahtjevnije modifikacije.
Prvo jedba sam iscupao zakovice od plastificiranof poruba.
Jer mi je to definitivno bilo preruzno i nepotrebno.
Umjesto tog krutog rigidong nesavitljivog cilindricnog plasticnog
materijala pricvrstio sam crnu gumenu traku kao izolator
i spona izmedju ruba palube i kabine tako da je virilo os nekih 10 cm
vani i unutra tako da ovih unutarnjih pricvrstim prema gore
a vanjsih 10 cm trake na dolje.
(Zbog karakteristicnog kretanja vlaznog zraka pri buri)
Cjeli camac nije bas stabilan ako u njemu stojim uspravno
zato jer je mali i nije za vise od 2-3 osobe.
Pa je i sama kabina morala biti tako prilagodjena
da se ne destabilizira pri ulazu, da ne bude previsoka
zbog stabilnosti i izdrzavanja na vijetru.
Ali na kraju sam je ipak napravio nesto visu
zbog iznenadne ideje o tome da kompletno
osmislim novu propulziju.
I tako umjesto da lici da standardnu dosadnu barkicu
kopiranog izgleda kao i sve oko nje... Moj je logos
vise nalikovao na Delta Flyer nego na camac.
Da bolje objasnim evo nas to je to licilo prije zavrsne obrade.
Zbog manjka prostora napravio sam kostur kabine od
celicnih sipki zavarenih na podosta mijesta u cemu mi je pomogao susjed.
Tako da je kabina prekrivala cjelu povrsinu palube, bila je
malo spljostena i visa a sa strane su ostavljeni prostori izlazi
za vrata na sredini i jedan gore za glavu.
Zasto za glavu ?
Zasto vrata na sredini ?
Vrata na sredini zbog ravnoteze pri ulazenju
Kabina preko cjele palube zbog manjka prostora i zbog toga
da lici na Shutle sa Voyager-a ;-)
A otvor na vrhu preko kojeg sam napravio skoljku
sa vizirom od flexyglass-a, tako da noge mogu biti ispruzene
i slobodne kod pedaliranja.
Da pedaliranja.
Jer prvo i osnovno namjena brodice je bila
vrsta meditacije i opustanja tako da samo noge rade
automatski dok je tijelo mirno, ruke slobodne i misli
povezane sa svime oko sebe.
Sustav je radio pomocu pedala od jedne stare bicikle
na koje je naravno isao lancani induktor do male zute
pumpe za vodu koja je pretvorena u hidraulicni potisnik medija
za home made turbine od aluminijskih listica, telekomunikacijskih
cijevi ,dva predpoklopca od nekih japanskih bacvi sa prednje strane.
I na njih sam teskom mukom sjecam se prikacio
okrugle membrane od aluminijske mrezice od koje inace radim
vrshe za shpariche.
To je bio vjerovali ili ne eticni podatak turbinama
kao zastita protiv ozljede riba ;-)
Ionako ne smanjuje potisak ali barem nece samljet malu ribicu.
Inace cjeli sustav propulzije su bile te dvije turbine
po jedna sa svake strane zglobno pricvrscena na sredini
tako da se dizanjem prednjeg kraja "deaktivira" kod
okretanja jer je druga uronjena u vodu.
smijesno je bilo da je jedna bila iznutra crvena a druga
zuta jer su motor samih turbina izkombinirani od dijelova
vrtnih prskalica.
I kad je sve to bilo spojeno ondaje na red doslo pricvrscivanje
kablova i provjeravanje dali tece medij.
Huh..... tu sam bio sav mokar!
Neko vrijeme.... dok nisam najprije sve cijevi napunio
pa vidio gdje tece pa promjenio neke cijevi
zamotao vunom i preko toga silikon.
I sad je to bila obicna mala barka sa celicnim kosturom
koji je bio kao drzac neke cerade
i sa dvije cudne cijevi i polugama, vijcima sa svake strane.
I udjem ja, popnem se unutra i zapedaliram i cuje se.
Trzbrvzvzvzvzvbrzvzvzvnvvvv v v v v nj zvvvvv
Super rekoh masina radi i taman zavrtim jos malo
paf! otkine se sajla....
zbog tenzija jer je jedna od turbina bila mrvicu labavija.
Kako i nebi kad su bile projektirane da budu pokretne.
Na kraju sam se sjetio rjesenja.
Umjesto sajli privezanih za upravljac na sredini
sjetio sam se da mogu staviti dvije poluge
za nivelaciju prednjeg kraja turbine tako da s eokrece rukama
sa dvije poluge napred i nazad.
ljeva nazad, prednji kraj izlazi iz vode,
i brodica okrece naglo u ljevo.
- Kasnije sam vidjeo da nije bas naglo
tj umjesto da ide ljevo najprije za koji stupanj zanese
u desno (pri vecoj brzini zbog povecanja povrsine tijela
turbine koje je izlozeno hidrodinamicnom tlaku).
I kad je sav taj posao bio gotov za malo vise od mjesec dana
jos malo je dosla nova a ja sma to pustio u dvoristu i pokrio
cjelu zimu sve do prije dba tjedna.
Imao sma tada neke ideje da napravim cvrsti neprobojni zid
Uredim unutrasnjosj tenkim mekanim materijalima, postavim rasvijetu
akomulator, cak i LCARS sustav.... ma svakakve sma lude ideje imao.
Ali naravno niti pola od njih nebih radio jer definitivno
to je kich i neprakticno i samo se moze ostetiti elektronika
ili explodirati akomulator u takvim uvjetima
Tako da su ostale samo turbine, pedale i upravljacke poluge
i otvoren krov.
A onda mi je konacno jednu vece sinula ideja.
Metal ? ne hladno je
Drvo ? ne nemam toliko drva niti metala ai nesigurno je
i previse posla i znanja.
Plastika ? nezdravo, krhko, nemam je
Plastificirana cerada ? Ne, ostro je hladno
presavitljivo.
I onda sto mi preostaje ?
Par starih plahti ? Ne, isto presavitljivo
i tesko ih je tocno izrezat... a tek porubi...
neam makinu za to.
I onda se sjetih.
plahta sa unutarnje strane
plastificirana cerada sa vanjske
+ dodatne zicane pregrade koje pridrzavaju
tanke plocice stirodura izmedju ta dva sloja.
Taman mi je dobro dosao stirodur od ambalaze od
namjestaja.
Isprepleo sam ga zicom kao armirani beton
I onda sljedece jutro je bilo postavljanje
stezaca i jako jako puno busenja i zavidavanja
sa vanjske i unutarnje strane sto nisma mogap sam
pa sma opet zvao susjeda da drzi unutra u mraku
estetski mekani kraj vjka od plastike koji se umece
u glavu vijka dok su matice bile sa vanjske strane
i na njih sma potrosio skoro cjelu boju tekuceg silikona
samo da ih konzerviram u tom stanju da ne korodiraju od soli
(Eh to ti je perfekcionizam ;-)
I kada je to bilo gotovo onda jos nista nije iblo gotovo....
trebalo je nekoliko puta izprobavati ovalni komad
skoljke od pleksiglasa dali pase na otvor za promenadu.
onda zavrsno podesavanje otvora, kisanje konca i prekrojavanje
i to dvaput i tek onda sam navukao skoljku promenade
jedva je zasaradio iznutra na 4 "vinkle".
I jos zavrsna traka u obliku polikruznice, savijena na pola
kao slovo "L"
Donja strana zaljepljena sa podosta cijanida i gornja
takodjer ali malo manje jer je bilo Guma na plastiku.
(da ne spominjem turpijanje obje povrsine prije svega toga uh!)
I to sam onda tako drzao rukama nekih skoro sat vremena
uz zadnje zrake sunca.
I to zadnjeg toplog dana odkad su prestali mrazovi
prije 2 mjeseca skoro.
I taman ono pustim sve van ko po obicaju.
Alate isto na travi da nastavim sutra ujutro
jos par finesa i isprobam stvar.
Odem tako istusirat se nabrzaka i zaspao.
Kad ono ujutro lije kisa ko 7 patuljaka mokrih brada.
Damn!
A bas sam htio isprobat Logos.
Nis obucem se rano ujutro
izadjem i potrcim do mog Logos-a
Plavo-Bijelo-Tamnozelene boje.
Popnem se, malo se zaljulja, ja sma unutra u mraku.
Svijetlost mi dolazi samo kroz vizir promenade na vrhu i naravno kro zvrata kroz koja mi ulazi hladan zrak i svrzavam se i cujem kisu kako pljusti.
I tako sjedim ti ja unutra dok ne prodje pljusak i zamislim se...
vani se cuju macke kako se deru ko macke a ja pokusavam smislit
kako napravit jebena vrata za to cudo!
A drugi dan nisma mogao nista radit jer sam morao ic u grad
nesto do prvomajske obavit neku obavezu. (I hate that word!)
I.... puko mi je film vise htio sma to zavrsit i... sjetih se!
Rjesenje je bilo prakticno i brzo, bas ko naruceno.
Eto sto radi intuicija (makar bih rekao da su mememi u pitanju ;-)
provjerio sma koliko imam love i odem drugi dan popodne u grad, obavim to sto sam trebao i poslije idme setat pjeske prema stoji.
I nadjem neku trgovinu tekstila i nabavim dva para crnih
patentnih zatvaraca od metar i 80 i koji metar tkanine uzeh
i brzo pravac doma!
cjelo popodne i vecer sam sivao to na krevetu rucno
i do nekih 11 navecer 11:30 sam bio gotov i onda se sjecam
da mi je taman pocela emisija ponedjeljkom u 23:20
i da sam jos malo produzio sa time.
Sljedece jutro sam se probudio rano
i nisma se niti umio niti ista
kako sam bio zaludjen time i nisma htio gubit vrijeme
onako cupav obuko trenirke za radit i izjurio u dvoriste.
sjeo na rub palube i poceo sivat vrata na Logos-u
Zapravo to su bile samo nezgrapne platnene elipse
oko kojih je na prednjoj polovioni bio patentni zatvarac i to je to.
Trebao sma ih smao malo prisiti sa zadnje strane.
Do 12:00 sam bio gotov. i isao se brzo istusirat i sredit.
Onda sam morao smislit jos nesto jako vazno.
Nesto bez cega se nikako nije moglo.
Kako to cudo odvesti do mora bez kolica za camac ???
Zajebano!
Makar sam to od pocetka mislio ali cjelo vrijeme sam mislio dal cu to moc napravit......
Mislio sma postavit nekakve lezajeve za portable kotace od bicikle.
I to mi je bio takav prob da sam dugo razmisljao o tome.
Skuzio sam poslije da mi nema druge osim ponovo zicat susjeda
da zavari par stvarcica.
Pricvrstio je od iza samo dva lezajeva iizbusio rupe za klinove
pa na dva kotaca od stare bicikle prikacio na svakom po jednu
sipku sireg promjera od osovine ali uzeg od lezaja na Logos-u.
tako da su se svaki od kotaca mogli prikacit za par sec i komotno izvadit.
I masina je bila spremna!
Logos je bio spreman za put na Kozadu
samo sam cekao pogodno vrijeme.
A o tome kako sam proveo pocetak puta i prvi dan
u izolaciji neprohodnog otoka i kako sam zaradio
anginu i imao promlema sa vodom, carapama, jakom burom,
hladnocom, itd itd iako to nije nista u usporedbi sa mirom
kojeg sam tamo nasao.... o tome citajte na blogu od Leon-a
http://link01.blog.hr i hvala mu za slanje mojih SMS Report-ova
sa puta.
Tocnije krenuo sam prosli tjedan i vratio se jucer ujutro i prespavao cjeli dan jer me tresla neka hladnoca, evo i sad jedva gutam
i kljukam se limunima. U svakom slucaju....
Its good to be back.
Ali uskoro, Kozado vracam se tebi ja!
sam kad voda bude bar nekih 23`C ;-)))
Veci je gust sjediti u plicaku dok se susi sol na ledjima
i kozice grickaju nozne palce dok prozdires hrskave puzice.
Nego kao sad po zimi, sa duplim trenirkama camit unutar jedva dovoljno tople home made kabine.
Mislio sma kao da slozit cu sator ili kolibu ili se
sakrit u onoj rusevini tamo i ugrijat se.
Mozes mislit! istu vecer prvog dana uzeo sam jedan veci lonac
napunio ga pijeskom sljunkom i zemljom i pripalio vatru.
(priznajem upaljacem sam si ipak pomogao na kraju)
(jer ono na indijanski nacin je bilo tako slabo da sam se
bezveze osnojio ko pichka za par sekundi plamena!)
Napunih taj lonac i stavio ga u camac i zatvorio se ko u cahuri
i u njemu zapalio vatru i to mi je bio jedini izvor topline.
Nekako sma se zgurao uz kraj i lezao i grijao se
i gusio se u dimu da sam morao otvorit oba vrata.
a mogao sma se i spalit ko cevap, mogao sam zaspat
i zdimit se ko kulenova seka!
Al staces.... uvjek se neki klinac propusti.
To je kod mene uvjek tako a i ma mnogim expedicijama.
Sve u svemu da nije bilo smijesno bilo bi zalosno.
Tamo na moru bar sma s emogao nazvat pustolovom.
da sam tako kampirao nasred giardina zvao bih se klosarom.
Ali to je zato jer je bila zima... zato cekam ljeto.
I sad bih mogao lec......
Drugom prilikom cu vam odat krdo smijesnih detalja
i dozivljaja sa Kozade, nije bilo bas tako dosadno.
Noc!